DUKIĆ, Ante

DUKIĆ, Ante, odvjetnik i političar (Kastav, 6. X. 1854 — Volosko, 28. XII. 1894). Gimnaziju završio 1873. u Rijeci, potom službovao kao namjesni učitelj u zagrebačkoj gimnaziji (1873/74). Prvo studirao klasičnu filologiju; nakon toga diplomirao pravo na bečkom Sveučilištu. Potom se zaposlio u financijskoj prokuraturi u Trstu (1883–87). God. 1884. doktorirao pravo u Beču. Po završetku odvjetničke prakse 1887. napušta državnu službu i posvećuje se odvjetništvu, otvorivši, kao prvi odvjetnik u središnjoj Istri, odvjetničku kancelariju u Pazinu, a 1894. u Voloskom. — D. je pripadao krugu istaknutih hrvatskih rodoljuba i inteligencije, budeći hrvatsku nacionalnu svijest u Istri. Kao student bio je suosnivač Bratovštine hrvatskih ljudi u Istri sa sjedištem u Kastavu, koja je poticala i pomagala školovanje hrvatskih učenika. Po dolasku u Trst surađivao je i bio urednik u glasilu Naša sloga (1882 –83). Kao odvjetnik u javnom je životu promicao hrvatski jezik, služeći se njime i u kaznenom postupku pred prizivnim sudom u Trstu, zbog čega mu je 1888. tršćanska Odvjetnička komora izrekla disciplinsku kaznu. U političkom životu surađivao je s M. Laginjom i V. Spinčićem. God. 1889. zajedno s Laginjom izabran je kao hrvatski stranački predstavnik na izborima za Pokrajinski sabor Istre za zastupnika vanjskih općina pazinsko-labinskoga političkog kotara. Kao hrvatski zastupnik imenovan je te godine zamjenikom zemaljskoga kapetana (pokrajinskog poglavara) Istarske markgrofovije i postavljen za potpredsjednika Pokrajinskog sabora Istre. Na prvom zasjedanju tog saziva Sabora 1889. D. se prvi put u njegovoj povijesti u pozdravnom govoru obratio saborskim zastupnicima na hrvatskom jeziku te sudjelovao u raspravama o financijskim i upravnim pitanjima. God. 1890. predložio je u Saboru da se »slavenskim« jezikom služe u političkim, financijskim i sudskim uredima te da se omogući posebno sudovanje za slavensko pučanstvo Istre. Odabravši za političko djelovanje Pazin kao središte Istre i gotovo čistu hrvatsku općinu, D. je razvio živu političku djelatnost usmjeravajući narodni pokret u Istri prema političkim idejama i programskim načelima Hrvatske stranke, kojoj je pripadao. Prilikom općinskih izbora u Pazinu 1890, kada je Hrvatska stranka prvi put pobijedila i nanijela težak udarac talijanskoj stranci, D. je izabran za prvoga gradonačelnika te tu dužnost obnašao do kraja 1894. God. 1892. u Pokrajinskom saboru Istre zauzimao se za rješavanje financijskih pitanja. Zbog izigravanja hrvatskih i slovenskih zastupnika od talijanaške saborske većine zatražio je 1893. razrješnicu s funkcije zemaljskog potkapetana, ali mu ostavka nije prihvaćena, te je tu dužnost obavljao do smrti. Zajedno s istarskim i primorskim predstavnicima bio je 1891. sudionikom Jubilarne gospodarske izložbe u Zagrebu. Izabran je za počasnoga građanina Kastava.